JOSIP BROZ TITO, - državnik i/li zločinac par exellence - analitička kronologija ...

U posljednjem broju uglednog njemačkog tjednika „Der Spiegela“, od 6. prosinca o.g., objavljen je članak novinara Andreasa Wassermanna „Titove tajne ubojice“ („Titos geheime Mörder“). Wassermann na tri stranice piše o inicijativi, zapravo zahtjevu za oduzimanjem odličja Josipu Brozu Titu kojeg mu je 24. lipnja 1974. dodijelio tadašnji zapadno-njemački predsjednik Gustav Heinemann.

***  Članak novinara Andreasa Wassermanna „Titos geheime Mörder“  ***

***  Članak novinara Andreasa Wassermanna „Killing Croatian Exiles“ - engleski prijevod  ***

( Najveće njemačko odličje - Sonderstufe des Grosskreuzes )

Glavna tema ovog tjednog izdanja „Der Spiegela“ u stvarnosti je problematiziranje „Eura“ kao zajedničke valute većine država Europske unije. Tome je prethodila izjava njemačke kancelarke Angele Merkel da bi berlinska vlada mogla preispitati mogućnost ponovnog uvođenja DM kao vlastite državne valute. Njena izjava izazvala je posvemašnje iznenađenje, dijelom i konsternaciju u međunarodnim političkim krugovima.

***  Naslovnica „Der Spiegela“ od 6. 12. 2010.  ***

U ovom trenutku nitko se niti ne usudi razmišljati što bi se moglo dogoditi ako bi se Njemačka zaista odlučila na takav korak, premda je još tematski broj „Der Spiegela“ od 27. rujna o.g., posvećen dvadesetoj obljetnici ujedinjenja zapadnog i istočnog dijela Njemačke, dao naslutiti ovakav razvoj događaja. U njemu su objavljeni neki tajni diplomatski dokumenti o raznim akcijama na temu - „kako su europski političari htjeli spriječiti njemačko ujedinjenje“.

Glavni protivnici njemačkog ujedinjenja, prema navodima u tom izdanju „Der Spiegela“, bili su razni britanski i francuski političari i diplomati. Oni su, međutim, pod pritiskom Moskve i Washingtona ipak pristali na njemačko ujedinjenje, ali su postavili kao najvažniji uvjet - uvođenje zajedničke europske valute, Eura, kao sredstva za kontroliranje i obuzdavanje razvoja nove, ujedinjene Njemačke.

***  Naslovnica „Der Spiegela“ od 27. 9. 2010.  ***

Odnosi Njemačke s ostalim svjetskim velesilama izlaze izvan okvira interesa našega portala, ali ih svejedno nije suvišno naznačiti kako bismo bolje razumjeli aktualnu problematiku prouzrokovanu zahtjevom da se Titu oduzmu njemačka odličja. Odnosi između Njemačke i drugih zapadnih velesila, s jedne strane, pa s druge strane cijeloga zapadnog bloka prema istočnom komunističkom savezu, značajno su utjecali na stajališta Bonna prema „hrvatskom pitanju“ i na njegove kontakte s komunističkom Jugoslavijom, odnosno njenim diktatorom Josipom Brozom Titom.

***  Članak o suradnji Tita s CIA-om  ***

Reakcije na članak novinara Andreasa Wassermanna u „Der Spiegelu“ od 6. prosinca o.g., „Titove tajne ubojice“, pokazao je postojanje jakog javnog interesa prema problematici koju obrađuje, jer su o njemu izvijestili, pored svjetskih informativnih agencija poput „Reutera“, „dpa“, „Hine“ itd,  brojni ugledni zapadno-europski mediji.

***  Radio Slobodna Evropa, 04. 12. 2010.  ***

***  Deutsche Welle, 6. 12. 2010.  ***

Još brojnija i opširnija izvještavanja dogodila su se u državama nastalim nakon raspada Jugoslavije - u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Srbiji.

 ***  Dnevnik.ba, 4. 12. 2010.  ***

***  Jutarnji list, 5. 12. 2010.  *** 

***  Blic, 5. 12. 2010. ***

***  Cafemontenegro, 5. 12. 2010.  ***

***  Nacional., 6. 12. 2010.  ***

***  Dnevni Avaz, 6. 12. 2010.  ***

Novinar „Der Spiegela“ Andreas Wassermann izvještava da je taj zahtjev, preko „Odvjetničkog ureda Prtenjača & Pretenjača“ iz njemačkog grada Reutlingena, podnio bivši hrvatski politički iseljenik Gojko Bošnjak.

***  Web stranica „Odvjetničkog ureda Prtenjača & Pretenjača“  ***

***  Prva i zadnja stranica zahtjeva za oduzimanjem odličja Josipu Brozu Titu  ***

Gojko Bošnjak je zahvaljujući pukoj sreći preživio nekoliko Udbinih atentata, posljednji 28. prosinca 1973. u njemačkom gradu Karlsruheu. Wassermann je osobno posjetio Gojka Bošnjaka na otoku Krku, gdje Bošnjak sada živi kao umirovljenik, i s njim je opširno razgovarao o događajima iz njegove mladosti. Razgovorima je bio nazočan Bože Vukušić, autor knjige „Hrvatsko revolucionarno bratstvo – Rat prije rata“, u kojoj su detaljno opisani Udbini atentata na Gojka Bošnjaka. Vukušić je ujedno tajnik „Kluba hrvatskih povratnika iz iseljeništva“, ( vidi "Životopis" ), koji je svoju obimnu dokumentaciju o djelovanju Udbe protiv hrvatskih političkih iseljenika u Njemačkoj stavio na raspolaganje ogranku „Hrvatskog svjetskog kongresa“ (HSK) u Njemačkoj, a ovaj „Odvjetničkom uredu Prtenjača & Pretenjača“.

***  Stranice iz knjige Bože Vukušića „HRB – Rat prije rata“ o atentatima na Gojka Bošnjaka  ***

( Gojko Bošnjak i Bože Vukušić 2009. na Krku )

Tijekom pripreme zahtjeva za oduzimanjem odličja Josipu Brozu Titu, kako je već navedeno, Gojko Bošnjak je imao podršku ogranka HSK-a u Njemačkoj, posebice njegovog predsjednika Mije Marića, kao i Franje Pavića, tajnika cjelokupnog HSK-a.

***  Priopćenje za medije ogranka HSK-a u Njemačkoj  ***

Glavni argumenti na kojima se temelji ovaj zahtjev Gojka Bošnjaka, odnosno njegovih pravnih zastupnika „Odvjetničkog ureda Prtenjača i Prtenjača“, nalaze se u presudi Višeg zemaljskog suda u Münchenu koji je 16. srpnja 2008. osudio Krunoslava Partesa na kaznu doživotnog zatvora zbog suučesništva u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića.

Prates se je žalio na presudu, ali je njemački Savezni sud početkom ožujka 2009. odbio njegovu žalbu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

***  Link na presudu protiv Krunoslava Pratesa na njemačkom jeziku  ***

 ***  Link na prijevod presude protiv Krunoslava Pratesa na hrvatskom jeziku  ***

U obrazloženju presude također je navedeno da je jugoslavenska tajna služba Udba izvela nekoliko desetaka atentata na hrvatske političke emigrante u Njemačkoj. Samo četiri slučaja bila su ranije donekle pravosudno razriješena: pokušaj ubojstva obitelji Berislava Deželić 1965. u Düsseldorfu, ubojstvo Marijana Šimundića 1966. pokraj Stuttgarta, pokušaj ubojstva Gojka Bošnjaka 1973. u Karlsruheu i pokušaj ubojstva Franje Gorete 1980. u Saarbrückenu.

***  Presuda u slučaju ubojstva Marijana Šimindića  ***

 ***  Presuda u slučaju atentata na Franju Goretu  ***

Naravno, vrlo važnu osnovu za podnošenje prijave za oduzimanje odličja Titu imali su navodi iz presude Zemaljskog suda u Karlsruheu od 11. svibnja 1974. protiv Udbinog atentatora Vlatka Mišića na Gojka Bošnjaka.

 ***  Presuda Zemaljskog suda u Karlsruheu protiv Vlatka Mišića  ***

( Pištolj s prigušivačem iz kojeg je udbin ubojica Vlatko Mišić pucao na Gojka Bošnjaka - fotografija gore desno )

Sadržaj presude protiv Vlatka Mišića nadopunjuju podaci iz izjave koju je sam Vlatko Mišić, kao pripadnik Hrvatskog vijeća obrane (HVO), dao 22. listopada 1993. službenicima mjerodavnih sigurnosno-obavještajnih tijela Hrvatske Republike Herceg Bosne. Mišić je prilikom razgovora s njima pokušao na sve načine izbjeći odavanje konkretnih imena dužnosnika Udbe koji su ga nagovorili na ubojstvo Gojka Bošnjaka, ali je na kraju ipak iznio dovoljno informacija koje su, zajedno s drugim podacima, poslužile rekonstrukciji priprema atentata na Gojka Bošnjaka.

 ***  Vlastoručna izjava Vlatka Mišića predstavnicima mjerodavnih tijela sigurnosno-obavještajnih službi Hrvatske Republike Herceg Bosne  ***

***  Audio snimka dijela razgovora Vlatka Mišića s predstavnicima mjerodavnih tijela sigurnosno-obavještajnih službi Hrvatske Republike Herceg Bosne od 22.10.1993. ( trajanje 62.40 min ) *** 

Sa stajališta aktualnih hrvatskih političkih interesa, posebno su važni dijelovi teksta novinara „Der Spiegela“ Andresa Wassermann u kojima on analizira odnos hrvatskih vlasti prema pravnim stečevinama država Europske unije, pri čemu neizostavno problematizira odnos Zagreba prema zahtjevima njemačkog pravosuđa za sudjelovanjem u istrazi u ubojstvima hrvatskih političkih iseljenika u Njemačkoj, te posebice izručenju posljednjih šefova Udbe u Zagrebu i Beogradu, Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, za kojima je raspisana međunarodna tjeralica. Wassermann zaključuje da hrvatske vlasti zapravo štite nalogodavce i organizatore nekoliko desetaka ubojstava hrvatskih političkih iseljenika samo u Njemačkoj. Wassermann posebno naglašava da je sin Josipa Perkovića, Aleksandar Saša Perković, savjetnik predsjednika države Ive Josipovića za državnu sigurnost.

***  Link na tjeralicu za Josipom Perkovićem & comp.  ***

Odvjetnici, braća Davor i Zlatko Prtenjača u razgovoru za inozemno izdanje „Večernjeg lista“ od 6. prosinca o.g., iznose pretpostavku da bi ovaj slučaj mogao biti test za provjeru odnosa hrvatskih vlasti prema pravnim stečevinama europskih država i indikator za spremnost Hrvatske pristupanju Europskoj uniji.

***  Večernji list“, 7. 12. 2010.  ***

U posljednjim broju tjednika „Hrvatski list“ (9. 12. 2010.) taj slučaj je detaljno opisan i iz njega se mogu naslutiti neki dodatni unutar-njemački kao i međunarodni politički aspekti.

***  Hrvatski list“, 9. 12. 2010.  ***